Pitanje u duhu svetog Avgustina: "Da li je moguce mrzeti greh, a ne mrzeti i greSnika?" u srediStu je filozofske i moralne dileme romana PreviSe mi to. Osam djevojcica Darka Cvijetica. Da li oprostiti zlocincu znaci zahtevati i dopustiti bolje postupanje prema njemu nego Sto zasluzuje? Moze li se zauzeti objektivan i impersonalan stav prema zlocincu, odbaciti mrznja, bes i ozlojedenost, nakon Sto se pokajao i odsluzio presudenu mu kaznu pred zemaljskim sudovima? Da li je (jedini moguci) odgovor na ovo teSko pitanje: "PreviSe mi to!" Centralna ideja romana sadrzana je u jednostavnom zapletu: ratni zlocinac vraca se iz Haga u rodni grad nakon Sto je odlezao kaznu zbog pocinjenih ratnih zlocina i zlocina protiv covecnosti. Povratak Filipa Latinovica, u idejnom smislu, predstavlja trazenje ravnoteze nepravde ispravljanjem polozaja u kom su se naSli zlocinac i njegove zrtve. Da li ono Sto je nepravda ukinula (ubistvom, nasiljem, silovanjem), retributivnom pravdom mora biti ispravljeno prema nacelu: "oko za oko, zub za zub"? U toj napetosti i nesrazmeri izmedu zlocina i kazne odigrava se radnja romana PreviSe mi to. Osam djevojcica. Tezak je i kontroverzan piScev naum. Otuda i ne treba da cudi toliko ulazenja i izlazenja iz primarnog teksta u tekstove drugih pisaca (Krleza, Dostojevski, Drakulic, Arent, Cvijetic...) koji su pisali i svedocili o ljudskom zlu. Poput meditativne formule, Cvijetic ponavlja iskaz: "StraSno je biti (ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona)!", jer kao ljudi imamo tendenciju da zaboravljamo i zle i dobre. Medutim, to Sto je Filip Latinovic zao, ne znaci nuzno da smo mi dobri. Svi ljudi greSe. I zato je podjednako straSno biti on, biti Filip Latinovic, ali i biti Darko Cvijetic, jer "u PreviSe mi to. Osam djevojcica, Cvijetic se zagleda u lice zla, prepoznajuci u njemu samo svoje lice, svoje pokrete, svoj zivot, mogucnost sebe dotjerana do krika, koji zanijemljuje i doziva ne-govor u tiSinu." Zlo je tecno. ZavrSni deo trilogije - Schindlerov lift, sto na podu spavaS i PreviSe mi to. Osam djevojcica suStinski govori o fluidnosti zla, koje baS zbog toga Sto neretko ostaje nekaznjeno, generiSe nova zla.
Srdan V. TeSin
