Posljednje djelo Dostojevskog, roman Braca Karamazovi (1879-1880), u kojemu ubojstvo oca cini okosnicu za propitivanje mracnih ljudskih strana, odlican je primjer ugradnje filozofsko-religijskih problematika u knjizevno djelo, po kojima je Dostojevski poznat. Kroz razlike i odnose izmedu Fjodora Karamazova i njegova tri sina, Ivana, Dmitrija i Alekseja, te likova iz njihove okolice, Dostojevski preispituje posljedice modernizacije i razvoja zapadne misli, te opasnosti od druStvene dezintegracije koju, po autorovom miSljenju, uzrokuje odbacivanje tradicionalnih vrijednosti. Najveca vrijednost romana je nacin na koji Dostojevski iznosi dane ideje, ne izravno, nego ih integrira u "stvarni" zivot svojih likova u trenucima njihovih zivotnih prekretnica. Likovi raspravljaju o idejama i problemima koje autor zeli iznijeti, te ta pitanja izvlaci iz konteksta samo filozofskih rasprava i prenosi ih u kontekst realnosti i svakodnevnog zivota, pa tako prenosi fokus sa samog rjeSavanja problema, na proces geneze ideja.
Fjodor Mihajlovic Dostojevski (1821.-1881.), ruski romanopisac, novelist i publicist iz razdoblja realizma, jedan je od najutjecajnijih pisaca u knjizevnosti, a smatra se i pretecom ekspresionista te egzistencijalistickih pisaca i filozofa.
