Ako si odlucio biti pisac, onda si odlucio o sebi govoriti ono Sto se medu pristojnim svijetom ne govori, odlucio si pisati ono Sto se ne moze i ne smije napisati, odlucio si lijeciti svijet tako Sto ceS ubijati sebe. ZatajiS li, neceS viSe biti pisac.

Knjizevnost Darka Cvijetica hrabar je i uzaludan trud da se razumije drugog i da se ima srca za njegovu patnju. A ljudi vole kada su zrtve, u tome uzivaju viSe nego u icemu drugom u zivotu, ali ih tuda patnja ugrozava i ponizava. Ako i taj drugi pati, tada je i on zrtva. A ako je vec zrtva, onda mora da negdje postoji i onaj koji ga je ucinio zrtvom. Ljude vrijeda i sama pomisao da su odgovorni za patnju drugih.

Nakon Sto je vrlo pomno opisao svijet crvenog nebodera, Cvijetic se odvazio bavi nacinom na koji se odlazilo iz kasarni opkoljenog grada. Prica koju je pritom ispricao neocekivana je i straSna. I u njoj opet niSta nije preSuceno. I opet je, kao i prvi put, morala biti ispricana. Ovaj je put covjek covjeku brat. Ali viSe ne u metafori.